Astronomija

[*Wratchild*]

Sve o astronomiji tj. svemiru - prirodi izvan naše "kuće".
Astronomija je znanost koja se bavi opažanjem i objašnjavanjem pojava izvan Zemlje i njezine atmosfere.



Supernova

Evo malo sam proučavao i na google sky-u pronašao supernovu tj. eksploziju masovne zvijezde za koju se vjeruje da je eksplodirala pred 300 godina (dolje na dnu).

Dakle, supernova se događa kada masivna zvijezda potroši svoje nuklearno gorivo, pri čemu jezgra postaje nestabilna, pa kolapsira.
Supernova je eksplozija kvazitotaliteta mase zvijezde, te se njen sjaj ne vraća na prijašnju razinu, nego od zvijezde preostaje samo neutronska zvijezda (pulsar) ili zvijezda kolabrira u crnu rupu, ako joj je masa prije supernove bila veća od najmanje trostruke mase Sunca.
Dakle neutronska zvijezda je zvijezda mase između 1.5 i 3 masi Sunca koja se usljed vlastite gravitacije urušila do te mjere da se većina protona i elektrona stopila u neutrone i njezina brzina rotacije je jako velika pa se zbog toga zove pulstar, a crna rupa je nebesko tijelo u kojem je velika masa zbijena u malom prostoru zbog čega se, nakon što pređe granicu crne rupe (tzv. horizont događaja), ništa, pa čak ni svjetlost, ne može otrgnuti privlačnoj gravitacijskoj sili te mase (one mogu nastati jedino ako je masa zvijezde koja eksplodira veća od tri mase našega sunca).To znači da naše sunce nemože doći u fazu supernove jer mu je masa premalena nego će se za otprilike 5-6 milijardi godina jednostavno ugasiti i pretvoriti u hladnog "bijelog patuljka".
Jedna na stotinu zvijezda sposobna je eksplodirati kao supernova, a još manje onih koje su dovoljno blizu da budu vidljive.
U našoj povijesti tek je nekoliko supernova viđeno kao veliki sjaj na nebu, a najbliža je bila udaljena 1 500 svjetlosnih godina od nas koja se vidjela pred 11000 godina i njezine posljedice tj. ostatke plinovitog plašta bi mogli doći do nas za tek 4000 godina no to neće bitno utjecati na nas jer će se do tada (dok dode do nas) svojim sirenjem plinoviti plašt skoro potpuno razrijediti.
Najbliža koja bi u bliskoj ili daljoj (sad, danas, sutra) budućnosti mogla postati supernova iz Alpha Centaurija, udaljena samo 4,4 svjetlosne godine i kada bi eksplodirala imala bi znatne posljedice na zemlju zračenjem X,Gama i kozmičkim zrakama koje se javljaju kod svih supernova (sprzile bi zivot na zemlji i stvorile radijaciju koje bi trajale tisuće godina), buknula bi 1 /6 svjetlosti i topline Sunca i nekoliko bi tjedana trajao toplinski val kakvoga Zemlja nikada nije iskusila što bi rezultiralo katastrofom po nas.
Bljesak supernove može biti toliko velik kao 100 milijardi sunaca i razviti toliko energije koliko bi sunce razvijalo 10 milijardi godina.

Zaključak je da su supernove najopasnija pojava u svemiru (i mene jako fasciniraju).Od njih nastaju crne rupe koje "gutaju" sve zivo i nezivo, njihova eksplozija katastrofalno utjece na okolinu, a one su ipak neophodne i postoje od samoga pocetka svemira "big bang"-a i postojati i nastajati ce sve do kraja postojanja svemira tj. (gravitacijske singularnosti).


Cassiopeia A Chandra X-Ray Showcase (supernova nastala pred 300 godina daleko, daleko u svemiru viđena samo najmoćnijim teleskopom - hubble)





Slikoviti prikaz supernove:

[*Wratchild*]

Judgement day

Postoje mnoge opasnosti koje bi mogle okončati postojanje na zemlji.Asteroidi, kometi, gama zrake, naš bog i batina - sunce i druge pojave.

Asteroidi i kometi prijete svakoga trenutka, a i prijetili su i udarali (uništavale život) još i prije nas ljudi.Dakle to je jedna od mogućih opasnosti koje bi mogle uništiti naš planet.Naime asteroidno se polje nalazi između Jupitera i Marsa i često se ti asteroidi međusobno sudaraju tako stvarajući silu kojom pobjegnu iz tog ast. polja u sunčev sustav i zalutaju, moguće baš prema našoj Zemlji.Naravno jedan takav Apophis veličine 300-400 metara je 2004. završio pored naše zemlje, a njegov ponovni susret očekujemo 2029. kada će također proći tako blizu zemlje da će na nebu biti jasno vidljiv.No sedam godina kasnije 13. travnja 2036. konačno treći sustret bi po izračunima trebao biti izravan udar u zemlju.No to će biti tek sigurno kada 2029. prođe pored zemlje i djelovanjem naše gravitacije odredi svoj novi smjer, no on nije jedini i mnogo se njih skrivaju u mraku i čekaju svoj red na zemlju.Takvi udari bi potpuno uništili zemlju i rekli "kraj", no ipak razvili smo takvu tehnologiju da nuklearnom oružijem možemo razbiti i uništiti takve grdosije koje nam prijete, a i šaljemo sonde koje putuju našim sunčevim sustavom i obaviještavaju nas na vrijeme.

Tri puta dnevno nepoznati bljeskovi se pojavljuju u svemiru veće jačine od sveg našeg nuklearnog oružija.Ako jedno bude bliže zemlji moglo bi ju uništiti.Najveća eksplozija koja pogađa svemir od velikog praska... naravno to su supernove tj. eksplozije zvijezda koje zrače gama zrakama koje bi mogle pogoditi zemlju "gamma burst" i njih ima i u našoj galaksiji.To se može dogoditi ako neka zvijezda eksplodira unutar udaljenosti od 1000 svj.godina, a takvih ima nekoliko potencijalnih - najbliža moguća je supernova iz Alpha Centaurija, udaljena samo 4,4 svjetlosne godine.Gama zrake su toliko jake tako da zamislite da je naše sunce obična LED dioda od 1-2 cm, tada su gama zrake jačine jednog reflektora promijera 2 metra.Da one dospiju i pogode zemlju jednostavno bi ju skuhale, no za sada znamo da nema nikakvih supernova u našoj 1000 svj. godina blizini, ali ipak bilo kada mogle bi biti ili možda već jesu, ali svjetlost tj. one još uvijek putuju prema nama.

Još jedno od prijetnji od uništenja je naš bog i batina - sunce.Pa kako to da bi nas baš ono moglo izdati?
Dakle, sunce postoji već nekoliko milijardi godina i ono kao i sve što postoji ima svoj vjek tj. goriva će mu se jednoga dana potrošiti i naša marihuana više neće rasti.Kako znamo da naše sunce kao zvijezda koje nas je podarila životom, nema toliko veliku masu da eksplodira (supernova) što bi bilo još gore, ali 8 minuta dugo istrebljenje što je vrlo kratko za razliku što će se jednoga dana kada potroši sva svoja goriva početi širiti u takozvanog "crvenog diva" koji će milijunima godina povećavanjem zagrijavati i paliti naš planet (Sva voda i oceani ishlapljuju, vegetacija i organizmi izgore, ostane samo kamen i pepeo) pritom gutati Merkur, Veneru, nas naravno i ostale i nakraju naglo se ugasiti i od sunca će ostati samo hladno i kruto tijelo veličine Zemlje zvano "bijeli patuljak", ostali planeti našega sustava koje neće uspijeti progutati odplutati će u svemir jer više neće biti sunčeve gravitacijske sile koja nas sve trenutno drži na okupu.Čista ironija.Prvo nas stvori i dobro se brine o nama, a onda nas uništi i pojede (slično postupanje kao i čovjek-svinja), no to su osnovni zakoni prirode "što god postoji ima svoj vjek trajanja" pa tako i mi i naš planet.Ako neće ovo onda će nas ono zajeb*ti.

Ujedno mogli bi prije svega ovoga gore navedenog sami sebe uništiti uporabom nuklearnog oružija koje je strogo zabranjeno jer je nuklearna fuzija nešto najmoćnije što postoji u svemiru (na tom principu rade zvijezde, nastao je veliki prasak i na tom principu radi naše oružije).Razorno je to i razvija ogromne količine energije.Kada bi nastao nuklearni rat osudili bi sami sebe na "judgement day".Recimo veliko NE!!!

Jedna od mogućnosti je invazija NLO-a.Unište nas jer smo im na putu ili iz neke druge vlastite koristi, kao i jedna od mogućih kastrofa je da mjesec nestane što je isto moguće jer kako se on kreće oko zemlje tako se svake godine udaljava od nas za 1-2 inča.Jednom bi njegovim udaljavanjem naša gravitacijska sila slabila na njega i popustila i tako bi on otplutao u svemir, a mi bi bili suočeni sa raznim drastičnim promjenama koje bi mogle uništiti sav naš planet.Zemlja bi rotirala oko svoje osi brže jer nebi više bilo mjeseca koji nas svojom gravit. silom usporava i održava usporenim rot. planetom.Dani bi trajali samo par sati 4-5, biljke se nebi mogle prilagoditi i izumrle bi, a plime i oseke nebi bilo što bi rezultiralo ogromnim olujama, uraganima i sl.Katastrofa.

U svakom slučaju mislim da smo tu potpuno nemoćni.Neke stvari možemo kontrolirati kao spriječavanjem kometa nuklearnim oružijem ali u svemiru dalje od zemlje, a neke stvari jednostavno nemožemo.Možda ćemo ubuduće ako se razvijemo i moći odseliti sa zemlje i tako izbjeći da nas sunce ili nešto drugo uništi, no nećemo moći stalno bježati jer će jednoga dana doći kraj svega tj. svemir će se skupiti i nestati u velikom prasku kao i kako je nastao i tada će ama baš sve nestati i možda jednom opet ponovo početi sve ispočetka bum pras!!! i eto novog svemira.
Koliko god se borili, protiv prirode nemožemo!!! ...ona nas je i stvorila i što može biti moćnije od nje?
Kako bi gunsi rekli "Cause nothin' lasts forever
Even cold November rain".

Evo ukratko moj spektar razmišljanja.

Tako moćna, a ipak tako krhki planet: